ULIČNI SNOVI

DOBRO DOSLI NA MOJ BLOG

10.12.2011.

http://www.youtube.com/watch?v=bqgo0Jmodd8&feature=related

PODRZITE OVOGB MOMKA STVARNO LIK IMA TALNETA POMOZITE MU DA OSTVARI SVOJE SNOVE

12.10.2011.

Opet noćas otvaram svetu knjigu mojih sjećanja

Opet noćas otvaram svetu knjigu mojih sjećanja da prelistam najljepše trenutke naših dana... A njih je tako mnogo, tako malih i velikih, tako svetlih i tako tamnih. A sve ih podjednako volim. A tek one male nježne trenutke, kada sam pomišljala da si ti ja, a ja ti, oni su mi najdraži... Najljepši, najsvetiji... Oni me vrate u vrijeme najljepših mojih snova koje sam imenom tvojim zvala. I jos uvijek ih zovem...

12.10.2011.

Tebi posvećujem ovo pismo

Tebi posvećujem ovo pismo, pisano sa više nježnosti nego što je zvjezda na nebu, i sa više ljubavi nego što je školjki u moru. Tebi poklanjam dugu moga srca, u koju si ti uveo boje i svjetlost. Približio si ljepote ovozemaljskog svjeta bliže mojim rukama. Jednim tvojim blagim osmjehom tonule bi moje brige poput tonućeg broda u hladnim zagrljajima oceana. Kroz moje tjelo i srce zasjalo bi sunce, ogledajući se u dubokom jezeru tvojih očiju. Ti mi pružas ruke, a ni ne znaš koliko mi to znaci. U tvom se naručju osjećam poput boginje, kojoj ni jedna žena na svjetu nije ravna. Ti i ja smo kao dva zrna peska u pustinji suđena da budu zajedno. Još uvjek se sjećam trenutka kada sam prvi put ugledala tvoje oči. Očarale su me svojom ljepotom i bisernim sjajem. Kao da se mjesec ogleda u njima, u divnoj mirnoći plavih jezera, tvojih očiju. U mom srcu uvjek će biti mjesta za tebe.

05.10.2011.

Pusti me

samo da gledam u daljinu, da slusam ovu muklu tisinu... dok negdje u noci trazim tvoje oci... pusti me... da ti se u zagrljaj zavucem, pa sama sebe bolom dotucem... pusti me... da sanjam nocas tebe da necim makar umirim sebe... pusti me... da setam ulicama dugim da te samo u snovima ljubim... pusti me... da suzama umivam lice i volim neke tvoje sitnice... pusti me... ne zatvaraj mi prozore sanjacu te do zore... i ne prekidaj mi snove jedino sto imam to je od ljubavi ove... ja znam svoje boli da bolim, ja znam drugacije da te volim...

05.10.2011.

Hocu da budem sama

Ne trazite me nocas… vase oci me nocas nece prepoznati, vase ruke me nece dodirnuti, vasa srca me nece otopliti.. Ne trazite me nocas, nocas zelim biti sama u svom bolu.. Potrazite me sutra, sutra cu ponovo biti sa osmehom, a nocas me ostavite samu…mozda ce tama ove veceri sakriti moju tugu… mozda ce mrak progutati moj bol

05.10.2011.

Sjecanje na tebe

Veče je tužno u domu mom, ja opet mislim o liku tvom. Jesenje kiše niz prozor liju, srebrne kapi svu tugu kriju. Lagano vjetar savija grane i nosi tugu u prošle dane. Sletio listak, kroz prozor viri, i on bi htio dušu da smiri. Nestaje tama, zora se budi, ulicom tiho prolaze ljudi. Nekud se žure, odlaze tiho; za moju tugu i ne zna niko.

05.10.2011.

Sve je u životu prolazno moj druže

Sve je u životu prolazno moj druže, i ljubav i tuge i svi srećni dani. Sad kada je nema neka plaču ruže k'o uvelo lišće na jesenjoj grani. Svirajte noćas samo za nju, ja ću da pevam tugujem i plaćam. Svirajte noćas kao da je tu i ako je samo u mislima vraćam. Prolaznik sam samo u to svetu bio igrao boema pevao i pio. Nekad za trenutak srećan san sam snio a večitu tugu u dnu srca krio. Uspomenom noćas našu ljubav branim i vraćam se tamo gde sam srećan bio. Kraj prepunih čaša i ranjenog srca, kad bih mog'o ja bih sve boli ispio.

04.10.2011.

Voli život

Voli život Imaš samo jedan život. Voli ga takvog kakav jest. Mnogi ne žive rado. Kao da im je žao što žive. Nikada ne gledaju gore, u svjetlo. Slijepi su ne vide Mnoge radosti svakog dana. Zadovoljan čovjek ne očekuje od života više nego što Mu on može dati. Ima tmurnih, a ima i svijetlih dana. Zadovoljan čovjek uživa dane kako ih dobije. Tko previše očekuje, navlači tmaste oblake. Sam sebi otežava dane. Objesi svoje kišne oblake Na sunce da se osuše.

03.10.2011.

Ne lupa mi više srce kad me nazoveš. Valjda to tako ide. Valjda sam se jednostavno već odavno umorila. Ne brini i dalje si mi drag, ali onoliko koliko mi je drag neko koga sam davnih dana pustila... Tek onoliko da ponekad poželim da čujem da si sreta

02.10.2011.

Treba znati

Treba znati Smijestiti se dalje, da to treba znati. Kada je najbolje ustati od stola, kad pred nama stoje samo prazni sati u ovom zivotu glupom do bola. Trebalo bi znati, ma koliko stoji, sacuvati ponos, onaj sto preosta, i uprkos svemu, prijatelji moji, zauvjek otici, znati da je dosta. Pred sudbinom svojom koja sve ti uze, kad vec nista nemas, kada sve si dao, trebalo bi znati skriti svoje suze. No ja, srce moje, ja to nisam znao. Zato treba znati napustiti stol kad je ljubav tvoja davno pojedena, ravnodusnog lica skriti svoju bol, zauvjek otici tiho kao sjena. I usnama treba reci da se smiju iza maske jada, i stisnuti zube, a krikovi mrznje u tebi da gnjiju te posljednje rijeci onih koji ljube. Treba znati mirno otici na kraju, usutkati srce sto vec umrlo je, sacuvati obraz ko neki sto znaju, dok jos nije pao. Trebalo je znati, suvise te volim ja to nisam znao.


Stariji postovi

<< 12/2011 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI LINKOVI

OPRAŠTAM TI
Umrla sam...
Večeras,
kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce
koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša
koja je zbog tebe tolike godine patila.
Umrlo je moje tijelo,
moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj,
moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni,
a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol nanio,
za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te,
jer ti ne znaš voljeti, ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca i duše
dok moji snovi k’o kule u pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti
jer znam da jednog dana ću te zaboraviti.
I znaj, znaj da ne mrzim te,
ja opraštam ti sve...

DUZNOST bez ljubavi stvara ljutnju
ODGOVORNOST
bez ljubavi stvara bezobzirnost
PRAVEDNOST bez ljubavi stvara
poteskoce
SPRETNOST bez ljubavi stvara okrutnost
PRIJATELJSTVO
bez ljubavi stvara licemjerje
UREDNOST bez ljubavi stvara
sitnicavost
CAST bez ljubavi stvara ponos
VLASNISTVO bez
ljubavi stvara bijedu
VERA bez ljubavi stvara fanatizam
ZIVOT
bez ljubavi nema smisla

VOLJET CU TE I ONDA!!!!Voljet cu te i onda kada budem u belom odelu
stajao pored druge zene,i onda kada se budem zaklinjao u ono sudbonosno
"DA".Voljet cu te i onda kada budem drzao za ruku cerku koji ce nositi
tvoje ime,i onda kada bore prekriju moje od starosti umorno lice,i kada
unucima budem pricao o jednoj nezab...oravljenoj i neprezaljenoj staroj
ljubavi.Volecu te i sa kosom sedom,i tada cu se ponositi sa jednom
tvojom slikom bledom

Noćas moje molbe nebo ne čuje, duša mi je prazna, k'o da umire, noćas druga spava na tvom ramenu, a na mome dlanu zvezde umiru... Reci, koju ljubiš, koju opijaš, kojoj život nudiš usnama od otrova, prokleto ti bilo što si lagao, život sam ti dala, sve si uzeo! Mislila sam, ako odeš da će manje biti boli, al' uzalud, što si dalje, tebe srce više voli..

Više i ne brojim godine, čak i ne živim više ja u ovoj stvarnosti! Nikome se više ne dam i više nikog ne čekam, jer znam da nisi ti... Dan za danom, sve sam bliža svojoj istini, čuvam to što nemam, čuvam sve što bio si! Gde da osvanem, a da te više ne tražim u drugim ljudima?! Gde da odem da te ne volim, gde kad dolaziš u moje snove da bih te kao nekad ljubila i da tvoju dušu zagrlim?! Šta mi vredi sad što pitam se da li si sam, kao i ja u hladnim noćima... Nikad ti nisam priznala, moje je Sunce ostalo u tvojim očima.

Ne plaši se, nećeš me izgubiti, uvijek ćeš me poznati u masi, uvijek od drugih razlikovati! Zastani, nemoj proći iako će koljena klecati, srce snažno lupati... Zastani... Nemoj proći, ime mi izgovori, neće biti teško, dugo ti je na usnama počivalo... Stavi mi ruku na rame, u oči duboko pogledaj, bez straha upitaj koga sada snivam ja... Ja ću se nasmiješiti, toplu, slanu suzu pustiti, jer uvijek sam ista, uvijek ona puna ljubavi i sa sjajem u očima.

Ti nisi mogao voljeti mene, jer ljubav se ne nudi, za ljubav se ne moli, niti prosi! Bijasmo kao dvije uklete barke, što ih sudbina slomljene nosi... I nisi mogao željeti mene, jer ljudi žele svoj san o sreći... I kad se odreknu strasti i želja, svojih snova se neće odreći! Ti nisi ništa znao o meni... Jer, šta zna dan o noći i noć o danu? Ništa, sem da se uvijek iznova sretnu, a svako ode na svoju stranu
Kroz žamor ispraznih priča, poneka riječ me zapeče. Iz sjenke nehajnog osmijeha, tvoj pogled nemušto bode. Osjećam, gasi se bliskost, svježina donosi veče... Uz pljusak poslednjih podsmijeha, prijateljstvo nam ode... Da li je moglo drugačije? Da li je sve moglo bolje? Uzdah ponesen sjećanjem, proteklo trajanje broji... Za sve je potrebno hrabrosti i samo po tračak volje... Sva su iskustva dragocjena, al' zbog njih ne postojim. Kroz tamu koja se spušta, gase se poslednja lutanja. Više i ne pitam zašto, to nije pravo pitanje... Obavijena slutnjom prihvatam naša ćutanja i svaka nova misao donosi novo svitanje.






JEDNA MALA
sjecam se
Srescemo se opet
Negde ti i ja
Kad zvezde nam se sklope
Kao nekada
Pogledom priznacu ti sve
Da nisam ziva bez tebe
I sta mogu?
To je jace od mene

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
13972

Powered by Blogger.ba